Četiri fronta SAD-a: Pritisak na poredak koji je Washington decenijama gradio
U jutro 28. februara 2026. godine, američki i izraelski avioni pogodili su više od 2.000 ciljeva širom Irana u uvodnom salvu onoga što je postalo najintenzivniji američki vojni angažman još od Iraka 2003. godine. Devet sedmica ranije, operativci Delta Forcea su u iznenadnom napadu pred zoru uhvatili venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura u Karakasu i prebacili ga u New York kako bi mu se sudilo po optužbama za trgovinu drogom.
Istovremeno, Washington održava stav odvraćanja prema Kini u Indo-Pacifiku, dok naglo smanjuje svoje finansijske obaveze prema Ukrajini.
Svaka operacija nosi svoje zasebno obrazloženje. Zajedno, one čine eksperiment projekcije moći na više ratišta čije varijable: fiskalne, industrijske, diplomatske i humanitarne sada daju mjerljive rezultate.
Ono što ti rezultati pokazuju jeste da su troškovi neravnomjerno raspoređeni: iako su prvenstveno koncentrisani unutar američkog budžeta i bilansa stanja, proširili su se na globalnu ekonomiju i institucije koje njome upravljaju.
Prva sedmica operacija protiv Irana koštala je najmanje 6 milijardi dolara.
Lansiranja iranskih projektila su suzbijena za 90%, napadi dronovima za 83%, a vrhovni vođa Ali Khamenei ubijen je u napadu na njegovo sjedište. Washington je operaciju okarakterisao kao „preventivnu“, ali nikakvi prateći obavještajni podaci nisu objavljeni.
Odgovor Irana bio je zatvaranje Hormuškog moreuza, kroz koji dnevno prolazi jedna četvrtina svjetske nafte koja se prevozi morem i jedna petina tečnog prirodnog gasa (LNG). Cijena sirove nafte je u roku od nekoliko dana porasla sa 73 na 84 dolara po barelu, a u ponedjeljak je premašila 100 dolara prije nego se vratila na oko 90 dolara.
Sjedinjene Države, koje proizvode otprilike 13 miliona barela dnevno, nisu direktno izložene ovim promjenama. Štaviše, njihov energetski sektor profitira od skoka cijena. Japan uvozi 70% svoje bliskoistočne sirove nafte kroz navedeni moreuz, Indija 46%, a Kina 40%. Evropa, koja uvozi praktično svu svoju naftu, suočava se s obnovljenim inflatornim talasom povrh ranijih poteškoća s carinama.
No tu je i sekundarna implikacija po SAD: količina iranskih projektila i dronova koji su zahtijevali presretanje značajno je iscrpila američke zalihe presretača. Raketa Standard Missile-6 se 2023. godine proizvodila u količini od otprilike 125 jedinica godišnje. Obnova iscrpljenih zaliha tom brzinom trajala bi godinama.
Od Karakasa do Kijeva
Operacija „Apsolutna odlučnost” izvršena 3. januara, oslanjala se na jedinicu Delta Force, 160. avijacijski puk za specijalne operacije, udarnu grupu nosača aviona USS Gerald R. Ford, amfibijsku grupu USS Iwo Jima, preko 150 aviona iz 20 kopnenih i pomorskih baza, te resurse Kibernetičke komande koja je prekinula napajanje električnom energijom u Karakasu prije ulaska helikoptera. Tom prilikom sedam američkih pripadnika je ranjeno.
Maduro se sada nalazi u New Yorku gdje čeka suđenje po optužbama za trgovinu drogom. Administracija je naknadno objavila da će „upravljati” Venecuelom i kontrolisati njen naftni sektor, karakterišući operaciju kao policijsku akciju pod predsjednikovim ustavnim ovlaštenjima. Za to nije postojalo odobrenje Kongresa niti plan upravljanja nakon zarobljavanja.
Kolumbija, Brazil, Meksiko i većina demokratskih vlada zapadne hemisfere osudile su ovu operaciju. U mjesecima koji su prethodili operaciji, američke snage su izvele 43 vazdušna napada na navodna plovila za krijumčarenje droge u Karibima i istočnom Pacifiku. To su bile operacije u kojima su grupe za ljudska prava zabilježile između 150 i 152 smrtna slučaja, što je brojka koju Pentagon osporava, ali je nije nezavisno provjerio.
Kuba, lišena svog primarnog izvora venecuelanske nafte i finansiranja, sada se nalazi u ubrzanoj ekonomskoj krizi, a predsjednik Trump je javno sugerisao da bi se isti model mogao primijeniti i na tu zemlju. Regionalni sigurnosni odnosi, koji su građeni decenijama, prolaze kroz rapidnu reevaluaciju.
U Evropi su brojke podjednako neumoljive. Sjedinjene Države su 2024. godine odobrile skoro 14 milijardi dolara za Ukrajinu. Zakon o odobrenju nacionalne odbrane (NDAA) za 2026. godinu dodijelio je 400 miliona dolara u te svrhe, a Trumpova administracija je zatražila nula dolara novih sredstava i navodno je više puta obustavila obavještajnu podršku toj zemlji kao oblik pritiska za prekid rata. Washington ovo definiše kao „prenošenje tereta”. Prema njihovoj procjeni, kolektivni ekonomski kapacitet Evrope dovoljan je da se suprotstavi ruskim konvencionalnim snagama bez većeg američkog učešća.
Evropski lideri su podijeljeni oko toga kako apsorbovati ovu promjenu. Njemačka je zadržala široku usklađenost s washingtonskim okvirom. Francuska nije. U slučaju Irana, Španija je uskratila američkim snagama pristup svojoj teritoriji za ratne operacije, što bi prije deset godina bilo nezamislivo. Italija je bila slično kritična. Transatlantski konsenzus koji je definisao NATO tokom proteklih 75 godina nije raskinut, ali je vidno opterećen.
U međuvremenu, Nacionalna odbrambena strategija (NDS) za 2026. godinu označava Kinu kao primarni „izazov koji diktira tempo”, dok se proizvodni jaz produbljuje: kineski kapaciteti za brodogradnju su 232 puta veći od američkih, nabavka oružja je pet do šest puta brža, a američka odbrambena industrijska baza dobila je nezadovoljavajuće ocjene u više podsektora u Izvještaju o inovacijskoj bazi nacionalne sigurnosti za 2025. godinu, što odražava pad od 40% među malim dobavljačima u protekloj deceniji.
Resursi angažovani u Iranu nisu istovremeno dostupni za Tajvanski tjesnac, a NDS rješava ovu tenziju dodjeljivanjem odgovornosti za drugo ratište saveznicima čiju spremnost situacija u Evropi očigledno ne podupire.
Budžet i bilans meke moći
Zahtjev za budžet za odbranu za fiskalnu 2027. godinu iznosi 1,5 biliona dolara, što je povećanje od 66% u odnosu na 2026. Administracija tvrdi da će prihodi od carina to pokriti. Komitet odgovoran za federalni budžet procjenjuje da je porast potrošnje otprilike dvostruko veći od projektovanih prihoda od carina. Kongresni ured za budžet predviđa da bi taj budžet dodao 5,8 biliona dolara nacionalnom dugu tokom naredne decenije, naspram trenutnog omjera duga i BDP-a od 101% i procjenjenog deficita za 2026. godinu od 1,9 biliona dolara.
Zakon nazvan „Jedan veliki prelijepi zakon” (One Big Beautiful Bill Act) unaprijed je dodijelio 113 milijardi dolara u odbrambene svrhe kako bi se riješili najakutniji nedostaci u proizvodnji, ali ekonomisti napominju da su za kapitalne investicije u proizvodne kapacitete potrebne godine da bi dale rezultate, što znači da će jaz između operativne potražnje i proizvodne stvarnosti potrajati u bliskoj i srednjoročnoj budućnosti, bez obzira na nivo finansiranja.
Paralelno s vojnim jačanjem teče i smanjenje infrastrukture koja je historijski širila američki utjecaj bez upotrebe sile. USAID je trajno zatvoren 1. jula 2025. godine, nakon smanjenja pomoći za razvoj od 83% i šestomjesečnog zamrzavanja svih isplata strane pomoći. PEPFAR, program za HIV/AIDS koji je uspostavio George W. Bush, bio je među zamrznutim programima; u roku od šest mjeseci, procjenjuje se da je 90.000 smrtnih slučajeva pripisano samo tom prekidu. Časopis The Lancet predviđa 14 miliona dodatnih smrtnih slučajeva do 2030. godine zbog uskraćenih vakcina, lijekova, hrane i čiste vode. Oko 23 miliona djece u 130 zemalja izgubilo je pristup obrazovnim programima koje finansiraju Sjedinjene Države.
Administracija je u međuvremenu najavila zamjenski okvir za stranu zdravstvenu pomoć vrijedan 11 milijardi dolara, usmjeren preko vlada i proizvođača lijekova umjesto preko nevladinih organizacija (NVO). Zagovornici tvrde da to promoviše samostalnost, dok kritičari ističu da to uklanja operativnu stručnost i strukture odgovornosti koje pružaju međunarodne nevladine organizacije.
Konkurentski odgovor suparnika bio je brz i smišljen. U roku od sedam dana od američkih otkazivanja u Kambodži, Kina je finansirala zamjenske programe dječije pismenosti i ishrane. Kada je zemljotres pogodio Mijanmar u martu 2025., Rusija i Kina su prve reagovale; odgovor SAD-a su regionalni posmatrači opisali kao zakasnio i ograničen.
Kinesko 25-godišnje strateško partnerstvo sa Iranom, potpisano 2021. godine, predstavljeno je kao perjanica alternativnog svjetskog poretka usidrenog u ekonomskoj saradnji. Kada su američki i izraelski napadi počeli 28. februara, Peking nije pružio nikakve sigurnosne garancije Teheranu, razotkrivajući strukturalno ograničenje koje kineski analitičari sada procesuiraju. Kina može ponuditi tržišta i obimnu infrastrukturu, ali neće pružiti vojnu zaštitu. Ono što može učiniti, i što aktivno radi, jeste popunjavanje humanitarnog i razvojnog prostora koji ostaje prazan nakon povlačenja SAD-a, gradeći trajne odnose s vladama i stanovništvom upravo u trenutku kada se američko prisustvo smanjuje.
Ekonomija, pravo i kalkulacija suparnika
Američka ekonomija u 2026. godini procjenjena je na 31,8 biliona dolara, što je otprilike kombinovani učinak Kine, Njemačke i Indije, i očekuje se da će nadmašiti globalni rast od 3,1%, uz podršku energetske nezavisnosti, zamaha umjetne inteligencije (AI) i dubokih tržišta kapitala.
Ove strukturalne prednosti su stvarne. Raspodjela troškova na ostatak globalne ekonomije priča drugačiju priču. Evropa se suočava sa stagflacijom zbog energetskog šoka izazvanog Hormuzom, koji se naslanja na postojeće carinske poteškoće. Tri najveće azijske ekonomije još uvijek upravljaju značajnim poremećajima u svojim primarnim energetskim koridorima. Afrika, regija koja najviše ovisi o američkoj razvojnoj pomoći kao udjelu u nacionalnom dohotku, istovremeno je apsorbovala i zatvaranje USAID-a i volatilnost cijena sirovina. Afrička unija je pozvala na hitnu deeskalaciju, a institucionalni umor ubrzava okretanje kontinenta prema alternativnim multilateralnim finansijskim aranžmanima s MMF-om i Svjetskom bankom.
Pravna dimenzija je dokumentovana činjenica. Napadi na Iran izvedeni su bez ovlaštenja Vijeća sigurnosti UN-a. Zarobljavanje Madura se desilo bez odobrenja Kongresa. Administracija nije ponudila nikakve javne obavještajne podatke koji bi potvrdili neposrednu prijetnju u oba slučaja. Predsjednik Trump je eksplicitno izjavio da ne priznaje nikakva ograničenja u ispoljavanju američke moći osim sopstvene procjene.
Na samitu u Davosu 2026., predstavnici malih država i država u razvoju, čija sigurnost nesrazmjerno počiva na primjeni međunarodnih normi, opisali su ovaj zaokret terminima koji se kreću od zabrinutosti do uzbune. Predsjednik Južne Afrike Cyril Ramaphosa posebno je citirao član 51. Povelje UN-a, koji ograničava upotrebu sile na situacije oružane invazije, kao prag koji napadi na Iran nisu zadovoljili. Za manje države, Povelja je historijski funkcionisala kao praktična sigurnosna garancija; njena selektivna primjena vodeće svjetske vojne sile uvodi presedan protiv kojeg nemaju institucionalni način zaštite.
Rusija i Kina izvode sopstvene operativne zaključke. Moskva je procijenila da američki angažman u Iranu i Venezueli smanjuje kapacitet za pritisak na Ukrajinu, dok veći prihodi od nafte direktno idu u korist ruskog federalnog budžeta. Pro-kremljski analitičari su javno zaključili da ubistvo stranog šefa države potvrđuje da je nuklearno odvraćanje jedina pouzdana garancija protiv američke vojne intervencije. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je javno nakon napada na Iran da „nuklearno odvraćanje ostaje kamen temeljac globalne sigurnosti”. To je jasan signal da Moskva gleda na ubistvo stranog šefa države kao na potvrdu da nema zamjene za nuklearni štit.
Kalkulacija Pekinga je komplementarna: američka projekcija moći zavisi od kontinuiranog pristupa savezničkim bazama, regionalnim logističkim mrežama i domaćoj industrijskoj proizvodnji, a sve tri stavke prema dokazima iz 2026. sugerišu da su vipe ograničene sada nego prije deset godina. Kina će vjerovatno ubrzati napore da razbije američke saveze, diverzifikuje snabdijevanje energijom dalje od Hormuškog moreuza i nastavi vojnu modernizaciju tempom koji američka industrijska baza trenutno ne može pratiti.
Konačni bilans
Operativni podaci s početka 2026., potvrđuju nekoliko stvari. Sjedinjene Države mogu projektovati masovnu konvencionalnu silu na više ratišta istovremeno. Njihova energetska nezavisnost izoluje njihovu ekonomiju od šokova na tržištu sirovina koje njihove sopstvene vojne operacije pomažu generisati. Njihov BDP i dubina tržišta kapitala daju im fiskalni prostor koji nijedna druga nacija ne može dostići.
Ono što isti ti podaci također potvrđuju jeste da odbrambena industrijska baza ne može održati trenutni operativni tempo; da bi predloženi odbrambeni budžet dodatno opteretio nacionalni dug koji je već na historijski visokom nivou; da konkurencija apsorbuje decenijama građenu humanitarnu infrastrukturu u roku od nekoliko sedmica; te da se tradicionalni saveznici fragmentiraju u svojim odgovorima, pri čemu neki po prvi put u modernoj historiji odbijaju pristup bazama.
Sjedinjene Države, bez sumnje, mogu pobijediti na svakom od četiri fronta, ali četiri istovremene pobjede ne znače nužno i pobjedu u cjelini.
Šerif Kapetanović, Forbes BiH
